Kritičarski karavan | Igor Burić: Hepiend za početak bajke
pozorište, drama, šekspir, vilijem šekspir, toša jovanović, nikola zavišić, romeo i julija, igor burić
15540
portfolio_page-template-default,single,single-portfolio_page,postid-15540,ajax_fade,page_not_loaded,,footer_responsive_adv,hide_top_bar_on_mobile_header,qode-content-sidebar-responsive,qode-theme-ver-11.0,qode-theme-bridge,wpb-js-composer js-comp-ver-7.4,vc_responsive

Igor Burić: Hepiend za početak bajke

„Romeo i Julija”

Vilijem Šekspir / Nikola Zavišić, Narodno pozorište “Toša Jovanović”, Zrenjanin

Nikola Zavišić je reditelj poznat po svojim ekscentričnim rešenjima, koja su često na granici dramaturških doslednosti komada koje postavlja na scenu. Tako je nedavno u Srpskom narodnom pozorištu režirao “Hamleta” sa glumicom u naslovnoj ulozi, a sad, u Narodnom pozorištu “Toša Jovanović”, “Romea i Juliju” kao romantičnu komediju, u kojoj pobeđuje ljubav, a ne smrt.

Poznatu dramu o fatalnoj vezi dvoje mladih iz dve posvađane porodice, Zavišić je režirao kao savremenu bajku o moći i lepoti ljubavnog zanosa. Sve je podređeno toj nameri. Scenska rešenja su dinamična, audio-vizuelno uzbudljiva poput večeri u diskoteci (kompozitor Goran Simonoski). Likovi su prikazani plastično, blisko društvu iz kraja (ili sa televizije). Kostimografija Marine Sremac je “hipsterska”, živopisna i raznorodna, od detalja iz mafijaške
ikonografije (sa neizbežnim fantomkama), preko havajskih košulja i bermuda, do kožnih jakni rokerica. Scenografskim rešenjem (Željko Piškorić) dominiraju šipke – kavezi, koji su pogodni i za prikaz zatočeništva emocija u savremenom društvu, ali i za prikaz klupskih žurki, famoznog balkona koji liči na (Julijinu) krletku.

Milan Kolak je bio odličan, pun života, razigrani (žovijalan) Romeo. Reditelj mu nije ostavio prostor da ljubav pema Juliji pravda kao pravu, veliku, jer je želeo da podvuče da je ovde reč o klincima i da nas uvede u promenjeni rasplet. Pre nego što će se zaljubiti u Juliju, Kolakov Romeo je prenaglašeno, ismevajući (persiflirajući), cmizdrio za drugom. Ko bi se danas, uostalom, i ubio zbog ljubavi, njene romantične predstave?

Julija, moja Julija, imaš svet pod nogama… Čak je i ova “crvljiva” pesma Dejana Cukića u rukama reditelja kakav je Nikola Zavišić uspela da ostavi traga. I u ulozi Une Đelošević (Julija), više, jače, suvišno bi bilo reći i lepše od partnera Kolaka u ulozi Romea. Ova razlika trebala je da predstavi donekle promenjene rodne odnose u ljudima 21. veka. Muškarci su često i sve više “metroseksualci”, dok je žena otkrila (više je ne krije), sirovu (“mušku”) stranu svog
karaktera i važnosti u vezi. Ako već ona bira, onda ona treba i da zna, a on samo da je prati. Lik oca Lavrentija (Ljubiša Milišić) pravi je hit predstave “Romeo i Julija”. Zahvaljujući spretnosti glumca, kao i konceptu reditelja, Lavrentije se tranformisao u Padra Lorenca, jednog, prosto rečeno, kul tipa koji voli sve što vole mladi. Padre vodi radio-emisiju, bdi nad usnulom Veronom, diyejiše, prašta grehove i provodayiše, kad treba nešto i izdileriše… I ostatak ansmabla je dobro nagazio Zavišićev fazon, Stefan Juanin (Merkucio), Jelena Šneblić Živković (Dadilja), Dejan Karlečik (Tibald/ Paris)…

Sve u svemu, jeftin štos, ali kome su smučilo što Hamlet već vekovima umire, Antigona na pravdi Boga strada, Oliveru Frljiću svuda brane predstave, evo jedne koja će mu vratiti osmeh na lice, ako ga trajno nisu izbrisale krokodilske suze znate već koga i svud oko vas.

Igor Burić (Dnevnik, 17.10.2016)

Autor

Igor Burić

Medij

Datum
Kritika predstave
Romeo i Julija