Kritičarski karavan | SLUČAJ PORODICE ZEKO
17553
portfolio_page-template-default,single,single-portfolio_page,postid-17553,ajax_fade,page_not_loaded,,footer_responsive_adv,hide_top_bar_on_mobile_header,qode-content-sidebar-responsive,qode-theme-ver-11.0,qode-theme-bridge,wpb-js-composer js-comp-ver-7.4,vc_responsive

SLUČAJ PORODICE ZEKO

U subotu 2. decembra Glumački atelje Kulturnog centra Čačak je izveo premijeru predstave Slučaj porodice Zeko koja nastala na osnovu комедије Zeko, zeko Кolin Sero, francuske glumice, scenaristkinje i rediteljke. Adaptaciju i režiju predstave potpisuje životni i umetnički par: Dušan Vukašinović, koji je poreklom iz Čačka i Jovana Mišković.

U svojoj postavci scenskog prostora autorski tandem Mišković/Vukašinović je bio na tragu filma Dogvil danskog reditelja Larsa fon Trira, jer je prostor za igru samo naznačen. Odnosno, pre dolaska publike definisan je jedan veći četvorougao uovičen lepljivom trakom na koji glumci u prisustvu publike dodaju manji četvorougao, takođe, uz pomoć lepljive trake. Veći četvorougao se tokom predstave koristi kao dnevna soba porodice Zeko, a manji četvorugao funkcioniše kao kupatilo sa klozetskom šoljom. Na cugu iznad pozornice se nalaze francuska zastava i kostimi koje glumci oblače kada menjaju svoje uloge. U prologu predstave glumci se nalaze u dnu scene i gledaju u pravcu publike sa punom koncentracijom, koja asocira na to da se gledalište i scena nalaze sa dve strane nevidljivog ogledala. Žanrovski predstava bi mogla da se definiše kao sf bajka za odrasle koju nam u formi pozorišta u pozorištu pripoveda mladi Zeko, član porodice Zeko. A onda se priča otima kontroli i pretvara u krimi priču u kojoj porodica Zeko uz malu-veliku pomoć prijatelja pokušava da spase svoju članicu Bebu iz policijske stanice. Naratorska ekstemporacija Alise Andrić u
muškoj ulozi Zeka sa kapom koja ima zečje uši, koje se po potrebi podižu, i vrsno sviranje gitare Dragana Martinovića koji pravi i zvučne efekte stvaraju modernu estetiku predstave. Uvid u pozorišni slučaj porodice Zeko pokazuje kako se zbog besparice ova naizgled obična porodica raspada po šavovima. Tata Zeko (Nemanja Poluga) glumi da ide na posao koji je izgubio, troši poslednje pare na hleb i paštete, prima na stan i hranu svoju zabludelu decu, pa čak i usamljenu komšinicu i nesuđenog zeta, jer drugačije ne može. Njihov stan, ali i stanovi njihovih komšinica su pred plenidbom, ćerka uzdanica Beba je teroristkinja koja završi u zatvoru, najmlađa ćerka Zeko gine od bombe koju je u stan doneo njen brat Žak Zeko, ali ova porodica ne odustaje. U cilju odbrane, a možda i poslednjih dana svoje porodice uz malu-veliku pomoć komšinice Dineri i nesuđenog zeta Žerara izvode uz komičnu pripremu upad u policijsku stanicu da bi spasili Bebu, sa neočekivanim raspletom.

Alisa Andrić u ulozi Zeka u prvom delu predstave ima ulogu začudnog naratora koji predstavlja likove iz predstave, koji se uz pratnju gitare Dragana Martinovića predstavljaju u okvirima vrata stana. Ovaj postupak vizuelno podseća na jedan ram za više likova i u nekoliko poza. Kada se položi horizontalno ram se koristi kao tv ekran, odnosno prozor u svet za mnoge porodice. Narator se predstavlja kao ljubitelj naučne fantastike a to i ne čudi jer za samog sebe smatra da je vanzemaljac. Govorna kultura, šarm i osećaj za kolektivnu igru Alise Andrić je vanredan. Alisa Andrić igra i lik Marije Zeko, jedne od sestara koja se tako dobro, ali opet tako nesretno udala. Banalna replika muža ,,da mu doda so’’ dovodi do razvoda i povratka u siromašni, ali nadasve topli roditeljski dom. Alisa Andrić igra lik sestre Marije kao varijaciju, odnosno odraslu verziju svog osnovnog lika. Tijana Vranić igra dvostruku ulogu Bebe, studentkinje medicine, uzdanice oca i porodice i kapriciozne i nesnađene sestre Lusi. Beba TijaneVranić pokazuje štreberski odnos prema kućnim, porodičnim i svim drugim obavezama do otkrića da je ona zapravo teroristkinja. Sledstveno tome ne čudi njena smirenost kada otkrije bombu u akten tašni brata koju vešto sakriva u kupatilu, uz malu pomoć mlađeg brata i tate. Kao Lusi ona je po ponašanju skoro ista kao Beba, s tim što u kuću za njom dolazi neželjeni bagaž u vidu nesuđenog verenika Žerara, koji kako to biva ne može ni s njom, ali ni bez nje. Ana Đurović igra dve komšinice Gospođu Dineri i Stojanku. U ulozi Gospođe Dineri (Ana Đurović) pokazuje da njena potreba za gledanjem TV programa kod komšija predstavlja samo prelaznu fazu ka tome da postane pridruženi član neke porodice. Veoma je efektna scena pozorišta u pozorištu gde porodica Zeko sa Gospođom Dineri uvežbava otmicu Bebe iz policijske stanice. Ova scena podseća na probu predstave gde zaboravna glumica – Gospođa Dineri uvek iznova nešto propusti da uradi. Dragan Martinović daje muzičku pratnju tokom predstave i igra Plenioca, a kasnije i Inspektora Erve Dinerija koji je ni manje ni više nego sin gđe Dineri.

Dušan Vukašinović i Jovana Mišković su svoju pozorišnu misiju u Čačku započeli sa radom Glumačke radionice za decu i mlade. Sledeća faza u njihovom radu je bila pokretanje Glumačkog ateljea Kulturnog centra Čačak u okviru koga su prošle godine postavili kamernu dramu Ručni rad Žan Klod Danoa. Ako se uzme u obzir i premijerno izvođenje predstave Slučaj porodice Zeko možemo reči da će amatersko pozorište u Čačku imati svetlu budućnost.

Milan Mađarev

Fotografija: Bus plus produkcija

Kritički osvrt na predstavu Slučaj porodice Zeko je deo projekta Udruženja kritičara i teatrologa Srbije pod nazivom ,,Kritička recepcija amaterskog pozorišta u Srbiji’’ koji je ove godine podržalo Ministarstvo kulture Srbije.